o nama Uzgoj LJekovitosti Proizvodi Galerija slika

Uzgoj

Shiitake je gljiva parazit koja u svojoj domovini raste na shiitake drvetu po kome je dobila ime, odnosno izvorni prijevod bi bio shii-hrast, take-gljiva. Dakle, hrastova gljiva koja se još može uzgajati i na bilo kojem tvrdom listopadnom drvetu (bukva, breza, kesten). Osim na drvenim oblicama, može se uzgajati i na supstratu od piljevine čiji bi proces prema vlastitim iskustvima opisali. Za uzgoj se koristi svježa piljevina tvrdog bjelogoričnog drveta. Piljevina se zatim na suho miješa sa dodacima u omjeru 90% piljevine i 10% dodataka. Cilj dodataka je povećanje dušika i ugljikohidrata u supstratu radi većeg prinosa gljiva. Dodaci mogu biti mekinje, zob, ječam, kukuruz itd.

Nakon miješanja na suho, supstratu se dozira voda da bi dobili prikladna vlaga u supstratu. Da bi utvrdili optimalnu vlagu, napravimo jednostavnu ručnu probu tako da zahvatimo šaku vlažnog supstrata i snažno stisnemo. Kod toga se supstrata nebi trebala cijediti voda, a nakon otvaranja šake supstrat se nebi smio raspasti. Nakon što smo izmiješali i odredili prikladnu vlagu, supstrat punimo u polypropylenske vrećice otporne na visoke temperature. Napunjenim vrećicama se na vrhu stavlja pamučni čep i čvrsto zaveže običnom špagom. Čep služi za izmjenu plinova, propušta zrak u vrećicu, a ne omogućuje kontaminaciju.

Nakon punjenja i vezivanja vrećica slijedi toplinska obrada supstrata, odnosno sterilizacija čija je svrha ubijanje svih štetnih mikroorganizma u supstratu. Sterilizacija se vrši u autoklavu pod tlakom na temperaturi preko 110  °C u trajanju od 3 sata. Nakon vađenja i hlađenja vrećica iz autoklava slijedi unošenje micelija u vrećice, odnosno inokulacija. Najlakši nesterilan način inokulacije je brzo otvaranje vrečica na vrhu, unošenje micelija te ponovno stavljanje i vezivanje čepa. Jasno da ovaj način nije 100% siguran i da se može računati na manju kontaminaciju, odnosno pojavu zelene plijesni. Puno sigurniji način je vršiti inokulaciju pod sterilnim uvjetima. Takva se inokulacija vrši u malim sterilnim komorama, tzv. digestorima, koji u sebi sadrže HEPA filter, ventilator i UV lampu. Filtrirani čisti zrak se ubacuje na mjesto inokulacije i na taj način nemože doći do kontaminacije supstrata. (Slika 1)

 

Za inokulaciju supstrata najčešće se koriste sljedeći tipovi micelija:

Micelij na piljevini- podloga ovog micelija je mješavina piljevina i mekinja te ga prilikom uporabe treba usitniti. Prednost mu je u tome što je jeftiniji, ali ga je teže usitniti.

Tekući micelij- je otopina na bazi šećera koja se pomoću šprice ubrizgava u supstrat. Koristi se isključivo kod sterilnog načina inokulacije i ne preporuča se kod početničkog uzgoja.

Micelij na štapićima-podlogu ovog micelija čine prokuhani drveni štapići koji su prilično otporni na kontaminaciju, a i proraštanje supstrata ovom metodom je brže.

Zrnati micelij- podloga ovoga micelija su zrna pšenica, prosa ili ječma . Lako se usitnjuje te sadrži hranjive vrijednosti koji ujedno služe kao dodaci u supstratu. Lako je nabavljiv u Hrvatskoj, jednostavan za primjenu te ga preporučuju mnogi uzgajivači.

Slika 1 Inokulirani supstrat shiitake

 

Slika 2 Stupić u početnoj (bijeloj) fazi inkubacije

 

 

Slika 3 Stupić u  završnoj (smeđoj) fazi inkubacije
 
Nakon odabira najboljeg tipa micelija i inokulacije, vrećice se stavljaju u čistu prostoriju gdje dolazi do proraštanja supstrata micelija, odnosno inkubacije na temperaturi od 18 do 25 °C u trajanju od 30 do 50 dana. Važno je napomenuti da se vrećice nesmiju međusobno dodirivati niti stavljati jedna na drugu da se nebi pregrijale, odnosno da temperatura unutar stupića ne dostigne 30 °C što dovodi do izumiranja micelija i propasti stupića. Ako se radi o većoj količini inokuliranog supstrata potrebna je ugradnja ventilatora za unutarnje miješanje i ubacivanje svježeg zraka, naročito u vrijeme ljetnih vrućina jer je tada opasnost od pregrijavanja stupića najveća. Kraj ove faze očituje se time da je micelij u potpunosti obrastao supstrat, odnosno da su stupići pobijelili. (Slika 2)

 

Time je završila početna faza inkubacije nakon čega se stupići vadi iz vrećice i započinje akumulaciona faza gdje uz obavezno svjetlo u trajanju od 8 sati dnevno stupići lagano iz bijele boje polako počinju smeđiti   (Slika 3) te se stvaraju kvrge uz ispuštanje tamne tekućine. Temperatura se i u ovoj fazi  treba kretati od 18 do 25 °C. Nakon što su vrećice posmeđile otprilike 70% svoje površine, a to se događa u vremenu od 80 do 120 dana, slijedi skidanje najlona i šokiranje supstrata. Šokiranje je zapravo namakanje stupića u hladnoj vodi u trajanju od 24 do 48 sati. Treba napomenuti da stupići cijelo to vrijeme moraju biti pod vodom. Za namakanje se može koristiti obična bačva opterečena na vrhu da stupići ne isplivaju izvan vode. Stupići se nakon šokiranja stavljaju na police u prostoriju sa novim klimatskim uvjetima, različitim nego u fazi inkubacije.

 

Slika 4 Stupić u fazi fruktifikacije

 

 

Temperatura prostorije treba se kretati od 15 do 25 °C, vlažnost zraka od 85 do 95% te svijetlo u trajanju od 8 sati dnevno. Ako se radi o većoj količini supstrata potrebna je ugradnja ventilatora za miješanje i ubacivanje svježeg zraka. Time su stvoreni svi uvijeti za fazu fruktifikacije ili početka rasta gljiva. Pojava prvih gljiva može se očekivati od 7 do 10 dana, ovisno o uvjetima. Gljive se beru prije nego se klobuk previše raširi, tj. dok su rubovi klobuka zavrnuti prema dolje. Bere se jednostavnim zavrtanjem nogica gljive ili rezanjem nogice (škare, skalpel). Nakon prvog vala berbe slijedi faza odmora koja traje od 10 do 21 dan. U ovoj fazi stupići ne daju gljive te ih je potrebno održavati vlažnima laganim špricanjem, a u prostoriju ubacivati svježi zrak. Nakon faze odmora slijedi ponovno šokiranje te berba gljiva. Takav postupak šokiranja, branja i odmora ponavljati 3 do 4 puta kako bi se postigla maksimalna iskoristivost stupića. Prinos gljiva po stupiću je od 20 do 30 %, ovisno o težini stupića. (Slika 4)